Private Equity - Privatni kapital (PE)
Je sredstvo za ulaganje u javna i ne-javna preduzeća ili fizička sredstva, kao što su nekretnine. Ove investicije rezultuju u većinskim, srednjim ili manjinskim vlasničkim udelima u raznim kompanijama. Ove investicije mogu ponuditi veoma jak prinos na uloženi kapital, često veći nego što bi investitor zaradio na berzanskim indeksima. Ipak, loša strana ovih investicija je slaba likvidnost i dug period praćenja investicija. U zavisnosti od veličine fonda i investicionih strategija, izlazni termin za ove investicije je posle nekih 3 do 5 godina i obično generiše multiplu od 2.0-4.0x na uloženi kapital i internu stopu prinosa (IRR) od oko 20 -30%. Da bi uvećali prinos, private equity firme podižu značajnu količinu duga za kupovinu kompanija, sa ciljem minimalizacije početnog unosa sopstvenog kapitala (dakle koriste levridz). Ova strategija ulaganja je dobila naziv Leverage Buy Out, što bi na srpskom značilo "zaduženi otkup". LBO je primarna strategija ulaganja za većinu Private Equity firmi.
ISTORIJA Privte Equity-ja i Leverage Buy Out-a
JP Morgan se smatra da je napravio prvi levridz otkup u istoriji, i to je bila kupovina Carnegie Steel kompanije 1901 god. od Endru Karnegija i Henrija Fipsa za $480 miliona. Morgan je koristio značajne količine duga za ovu akviziciju. Kasnije, 1946. godine prve dve private equity firme su uspostavljene: The American Research and Development Company i J.H. Whitney & Company.
Private Equity postaje eksplozivno popularan tokom 1980-ih, sa dosta poznatih LBO transakcija i formiranjem poznatih PE investitora. Dva primera su Džerom Kohlberg Jr. i Henri Kravis, koji su formirali Kolberg Kravis Roberts (KKR) i slavno kupili RJR Nabisco, nadmudrivši direktora u nadmetanju za kompaniju. Ova transakcija je ovekovečana u knjizi (i kasnije na filmu) "Barbarians at the gate". Ova transakcija je jedna od mnogih poznatih neprijateljskih preuzimanja i LBO-a koji su deo manije spajanja i akvizicija od kasnih 1970-ih i 1980-ih.
Izmedju 1979. i 1989. godine je bilo više od 2.000 LBO-a, sa ukupnom transakcionom vrednosti preko 250 milijardi dolara. Kao što je ranije pomenuto, najzloglašeniji u ovim poslovima je KKR sa otkupom RJR Nabisco-a za cak $31.1 milijardu. Iako je ovo bio najveći LBO u to vreme, mnogi ljudi su verovali da je ovo bio kraj buma privatnog kapitala od 1980-ih, jer se KKR-ova investicija na kraju pokazala kao neuspeh. Ostale veće firme koje su se formirale i ustalile u ovoj deceniju uključuju Bain Capital, Hellman & Friedman, The Blackstone Group i The Carlyle Group.
PE - pre i posle finansijske krize
Od skoro, istorija privatnog kapitala se često gleda kao da ima dve ere: pre 2008 i posle 2008. U ranim 2000-tim i posebno 2005-2007, private equity firme su bile u mogućnosti da rade ogromne dilove zbog liberalne monetarne politike i jakog američkog kreditnog tržišta, što je rezultiralo veoma niskim kamatnim stopama, popustljivom kreditnom politikom, i na kraju omogućilo investitorima da lako dodju do velike količine novca za finansiranje poslova. Masovni levridz otkupi postajali su sve češći, kao što se vidi po LBO-u: Tois 'R' Us ($7 milijardi), Hertz Corporation ($15 milijardi), Energy Future Holdings (44 milijardi dolara), Harrah Entertainment ($27 milijardi), Hilton Hotels ($26 milijardi) itd.
MEĐUTIM, 2008 godine je nastalo totalno novo okruženje investiranja za PE firme zbog početka kreditne krize i globalne ekonomske krize. PE firme su teško nalazile atraktivne investicije i čak teže dobijale finansijske kredite. Dakle, investitori su ostali na marginama i investicione banake (koji obično PE firmama sredjuju finansiranje) su se borile sa bilansnim problemima. To je rezultiralo smanjenom aktivnosti PE industrije i povratak u normu manjih poslova. Da bi uporedili: u periodu oko 2005-2007, samo u SAD je bilo oko 7.590 PE ponuda za preuzimanje kompanija, što čini neverovatnih $1.1 triliona vrednosti. Dok je tokom perioda 2008-2010 bilo 5.056 PE ponuda u vrednosti od samo $408 milijardi.